Sve dok “oni gore” to ne budu potvrdili, to ne postoji. Ali malo je šta realnije nego ono što se svakodnevno zbiva na našem unakaženom nebu.
Šta se tamo doista dešava, možete pročitati u ovom, drugom delu intervjua sa “Posmatračem neba”.
Prvi deo intervjua i zvanični istorijski dokumenti vezani za manipulaciju vremenskih prilika se nalazi ovdje.
Hvala Vam što ste ponovo odvojili vrijeme za razgovor.
Prošli smo put stali kada ste 2014. pozvali članove Zelene i Crvene stranke i tražili da komentarišu vještačke oblake.
Da, pozivi Zelenima su bili jednostavno frustrirajući. Gasovi koji se ispuštaju iz avion zasmrde kuću, oči peku, mala djeca kašlju kao da su lančani pušači, ljudi se razbole i nedeljama pate od prehlade (Chemflu tj. hemijske influence) – ali moram odozgo stalno slušati kako ništa od toga nije istinito.
Ne ulazeći u detalje o mlečnom nebu u raznim varijacijama, valovitih oblaka u nenonskim bojama i drugim rezultatima prskanja, postoji samo standardno objašnjenje od službenih tijela i takozvanih fact checkera:
Tragovi se sastoje od čestica izduvnih gasova mlaznih aviona i kristala leda na koje se kondenzuje vodena para, i to je sve.
Kao da se već decenijama ne publikuju službeni dokumenti o metodama za vještačko formiranje oblaka. Na primjer, “Mogućnost formiranja leda od raznih hemijskih supstanci“ autora Norihiko Fukute. U istraživačkom dokumentu se već u februaru 1958. spominje da, između ostalog, aluminijum oksid ima strukturu sličan ledu i da je posebno efikasan kao jezgro za formiranje ledenih kristala (vidi kolonu 2 strana 1 ”Eksperimentalna istraživanja o mogućnosti stvaranja leda od različitih hemijskih supstanci”).
Američki patent od Lohr A. Burkardta i Williama G. Finnegana iz 1962. opisuje metalni sastav za proizvodnju higroskopnih supstanci – koje privlače i vežu vodu – u vodenu paru u cilju poboljšanja efikasnosti tehnologije raspršivanja u proizvodnji dima i zasejavanju oblaka.
“Ovaj cilindar se pali korištenjem labavo upakovane mješavine od 2,42% litijum karbonata, 2,58% heksahloretana, 32,5% aluminijuma i 62,50% kalijum perhlorata koji deluju kao okidač. Mješavina je spaljena ne ostavljajući tragove i stvarajući oblak bijelog dima […] Čvrsti proizvod je dosta higroskopan i apsorbovao je vodu iz atmosfere, iako je relativna vlažnost u to vreme verovatno bila ispod 5%.”
Da rezimiramo, zvaničnici tvrde da je normalno da čestice izduvnih gasova formiraju jezgra (nukleusa) koja dovode do stvaranja pruga, ne razmatrajući nikakve druge mogućnosti kao što su namjerno raspršene čestice ili aerosoli.
Da. Jedino “priznanje” se bilo 2017. godine kada je Svjetska meteorološka organizacija (SMO) – naglašavam, organizacija pri UN – iznenada objavila nazive za ažuriranu klasifikaciju novih vrsti oblaka.
Time je bez daljnjeg SMO (Svjetska Meterološka Organizacija) klasifikovala takozvane dugotrajne kondenzacione tragove i izduvne gasove iz dimnjaka kao “homogenitus” (vještačkog porekla). Tako da su sada, prema SMO:
“Tragovi aviona koji traju najmanje 10 minuta dobijaju naziv Cirrus, nakon čega slijedi posebna oznaka oblaka “homogenitus”; kondenzacioni trag će biti poznat samo kao Cirrus homogenitus.“
To je bilo nešto novo. U početku te trajne pruge koje su se polako širile nisu bile primećivane od strane javnosti. Kada sam ih lično pokazao dvojici meteorologa 2014. godine, oni su mi rekli da nikada nisu vidjeli ništa slično, iako je ta aktivnost dokumentovana već godinama ranije. Tada je uzrok bio ignorisan da bi konačno, nakon što se sve više i više ljudi iz cijelog svijeta uznemirilo zbog veštačkih oblaka, dobili novo ime i bili proglašeni normalnim. (Srednje i kratke emisije iz aviona se ionako smatraju normalnim tragovima, čak i kada se izbacuju milioni čestica ili masnih tragova.)
Kada pogledam sliku takozvanog Homomutatusa, da li zvaničnici sada priznaju da su ove pruge umjetnog porijekla?!
Da. Za razliku od prije 2017. godine kada sam takve fotografije poslao Zelenima. Tada se još govorilo da su to prirodni oblaci i da nemaju nikakve veze sa avionima.
Sada je novi zvanični stav da je to umjetna pojava koja ipak nema nikakve veze sa prskanjem ili vremenskom manipulacijom. Umjetni oblaci su ”nusproizvod vazdušnog saobraćaja ili izduvnih čestica iz odžaka – ledeni kristali itd.“
Ah da, sve je onda jasno…
Naravno, moglo bi se postaviti pitanje koliko čestica izduvnih gasova mora ući u atmosferu da bi se stvorili ti džinovski, kilometarski oblaci i velovi koji se mogu promatrati kao direktna posljedica aviona ili dimnjaka! Mora da ih je pakleno puno…
Čudno je samo da se klima aktivisti ne zalažu za ekološki prihvatljiviju opciju za redukciju čestica izduvnih gasova…
Vratimo se na trenutak na razgovore sa političarima. Rekli ste da ste zvali i SPÖ?
Da. Ni razgovor sa SPÖ-om nije urodio plodom, ali je barem bio zanimljiviji. Kada sam ih pitao zašto avioni baš u tom trenutku ostavljaju tragove na nebu, odgovor koji sam dobio na početku je bio: “Na šta mislite? Ne vidim ništa“. Zapanjen da to ne vidi, tražio sam da pogleda kroz prozor u pravcu zapada i jugozapada gdje je cijelo nebo bilo išarano tragovima prskanja. Osoba na drugoj strane linije je tada viknuo kolegama: “Chemtrails!”. Ne samo da je tačno znao o čemu se radi, već je njegov ton jasno pokazao da je moj poziv samo jedan od mnogobrojnih. Kasnije mi je spomenuo da postoje ugovori NATO pakta sa Austrijom kao zemljom NATO Partner o dozvoli za izvodjenje eksperimenata na našem nebu…
Što bi bilo veoma interesantno…
Da, da sam samo uspeo da se dokopam tog dokumenta. To bi bilo nešto opipljivo. Ovako mogu jedino da nastavim da na internetu ukazujem na uobičajene osumnjičene: na primjer, dokument zračnih snaga SAD “Owning the weather 2025” (“Kontrola vremena 2025” iz 1997. god. – Naravno, ovaj dokument se odriče odgovornosti, tvrdeći da je spekulativne prirode i da nema veze sa trenutnim dešavanjima niti sa donosiocima odluka.)
Zanimljivo je da se tamo spominju pametni materijali, pametne čestice i pametni oblaci. Npr. u pretposljednjem pasusu na strani 17:
”Pametni materijali zasnovani na nanotehnologiji trenutno se razvijaju sa Gigaops * računarskim sposobnostima [visokih performansa] u svojoj osnovi. Možete podesiti njihovu količinu […] za određenu sjetvu magle, pa čak i izvršiti podešavanja tokom procesa. “Oni takođe mogu pojačati disperziju prilagođavanjem njihovog uzgona, međusobnom komunikacijom i upravljanjem kroz maglu.[…] Kao što je gore spomenuto, UAV [dronovi] se mogu koristiti za isporuku i distribuciju ovih pametnih materijala.”
Izgleda da nanočestice nisu skupe (vidi prvi odlomak, strana 22):
“Proizvodni troškovi ovih nanočestica bi mogli biti otprilike iste cijene po kilogramu kao i krompir. Ovo naravno ne uključuje troškove istraživanja i razvoja, koje primanrno snosi privatni sektor i koji će se 2025. godine smatrati nepovratnim troškovima [već potrošenim], a vjerovatno i ranije.”
Inače, nanotehnologija se opravdava pod ciljem “održivosti” UN Agende 21. Naravno, za održivost nam ne treba ništa važnije od nanotehnologije i…
“[…] Moderna i Pfizer/BioNTech vakcine koje koriste lipidne nanočestice za nanoisporuku […]” **
Nije li u nekom trenutku bilo govora i o pametnoj prašini (Smart Dust)?
Da, mnogi ljudi to povezuju sa aktivnošću prskanja. To je još jedan distopijski izum koji niko nije tražio. Pametna prašina koja je manja od zrnca pijeska može na milimetarskoj skali prenijeti podatke putem komunikacionih platformi razvijene od strane Kristofer Pister, profesora elektrotehnike i kompjuterskih nauka sa univerziteta Berkeley. Mogućnosti su izgleda beskrajne:
“Smart Dust je vizija povezane budućnosti u kojoj inteligentne mreže od triliona sićušnih senzora neprestano osjećaju, okuse, mirišu, vide i čuju sve šta se dešava u njihovom okruženju i međusobno komuniciraju i razmjenjuju informacije. Pametne mreže prašine su vrhunski sklopovi za integrisanje u Internet stvari (IoT).”
Mislite li da smo već stigli u tu budućnost? Da tako nešto dolazi odozgo?
Morao bih da nagađam. Međutim, u danima obilnog prskanja, u zraku se mogu primjetiti milioni čestica koje izgledaju kao da se kreću nezavisno od vjetra. I to u bilo koje doba godine, čak i zimi kada ništa ne cveta i polen ne leti kroz vazduh.
Čestice se takođe mogu vidjeti kako sijaju na tlu ili na granama i lišću kada ih sunčeva svjetlost pogodi pod pravim uglom.
U principu se čini da su čestice nanorazmjera najprikladnije za sijanje oblaka (pogledati Izvještaj NOAA “Zbornik radova sa dvanaeste međuagencijske konferencije o modifikacijama vremena” strana 81, na primjeru jodid srebro).
Nanočestice su takođe pogodne za raspršivanje sunca, kako nam kaže dr. David Keith, koji želi da zagađuje zrak česticama i aerosolima kao mjeru protiv “zagađenja uzrokovana klimatskim promenama”.
Na primjer koristeći: “5 nm aluminijum oksida, 30 nm metalnog aluminijuma i na kraju 15 nm barijum titanata“
(Odlomak iz “Fotoforetska levitacija projektovanih aerosola za geoinženjering”).
Kako to mislite, milioni čestica? To bi svi trebali da primjete?
Ne, mogu se samo vidjeti kada, na primjer, sunčeva svjetlost padne na njih. Ali pošto sunce sija jarko, ono prikriva čestice. Dakle, morate zakloniti sunce i samo koristiti njegovu svjetlost.
Tada sve postaje jasno. Pod vedrim plavim nebom padaju milioni čestica nalik na snijeg. Što se više primenjuje odgovarajuća tehnika prskanja, to ih je više u vazduhu. Pogledajte ovdje:
Izvor: Privatno, sivi artefakti su nečistoća na objektivu
To je suludo, to se nalazi u našem vazduhu ovdje u Austriji?!
Da. 2020. godine sam imao osjećaj da ima manje čestica koje zuje po zraku (naglasak na zujanju okolo, pošto čestice kao da imaju vlastiti život neovisno o vjetru.) Ali kada sam zadnji put provjerio, sve je opet bilo puno čestica.
Blic iz kamere može učiniti čestice vidljivim noću. Pogledajte na sljedećoj fotografiji.
To je bilo jedne zimske noći kada je bilo snijega na krovovima, i siguran sam da će neki reći da se snijeg može vidjeti u zraku. Ali vazduh je bio “bistar” i bez padavina…
Nije baš ohrabrujuće.
Ne, određenim danima i u šumama je vazduh pun čestica (koje su noću vidljive pri svetlu baterijske lampe). Ali za većinu se radi samo o “zagađenju”. Mada bi, u ime “klimatskih promjena izazvane čovjekom” trebalo poduzeti mjere protiv njih.
Nadalje, sve se više navikavamo na činjenicu da nešto leti kroz vazduh. Sada se i u grafici čestice često umjetno dodaju da ne bi izgledalo “vještački”.
Da sunce danas sija kroz bijelo “mat staklo” ili “velo čestica” postaje sve veći deo naše normalnosti koja je prikazana u raznim grafikama, crtanim filmovima i kompjuterskim igrama, čak i kada slike trebaju da predstavljaju doba prije jakog zračnog saobraćaja. Dakle, ljudi polako zaboravljaju da je sunce nekada bilo jasno definisano na plavom nebu.
Evo jedne standardne fotografije koja ilustruje šta mislim pod suncem iza vela čestica i matiranog stakla:
Natpis je doista “Ispitivanje sunca sa stvarno plavim nebom iznad jednog parka” [sic]
Svijet zaista stoji naglavačke…
Slijedi nastavak
* Gigaops → Giga Operations per Second
** Chung, Y. H.; Beiss, V.; Fiering, S. N.; Steinmetz, N. F. COVID-19 Frontrunners and Their Nanotechnology Design. ACS Nano 2020“
Dokumenti su takođe dostupni ovdje, ako su skinuti uzeti iz originalnog izvora:
Airforce Dokument „Owning the Weather 2025”
1962 U.S. Patent Metallic composition for production of hygroscopic smoke
Weitere interessante Dokumente: (Produktion von Rauch, künstlicher Wolken, Beschreibung der Chemikalien und Gewicht)
