“Klimatske promjene uzrokovane čovjekom” je tema sa kojom nas politika, milijarderi i mainstream-mediji konfrontiraju i stvaraju nam grižnju savjesti. Mi smo odgovorni. “Ljudski uzrokovan Co2 se mora smanjiti, neki kažu čak do oko nule, sa čime bi izdisanju došao kraj.
Od jednog posto čovjekom uzrokovanje manipulacije vremena? “Smješno, jedna gruba teorija zavjere”, kako nam to Status quo objašnjava.
No, tko još u današnje vrijeme skreće pogled sa svog mobilnog telefona i promatra nebo, koje ne izgleda prirodno. Ili je nebo nagrđeno linijama, stvarajući tako različite oblike poput romba, zvijezda ili krugova, ili su na nebu oblaci, sa preciznim, jednoličnim šarama, što ostavlja dojam, da su oblici stvoreni djelovanjem određenih frekvencija. Neki se oblaci svjetlucaju u neonskim bojama, kada se sudare sa sunčevom svjetlošću, a gusti veo prekriva sunce, što plavo nebo pretvara u mliječno plavo, dok se duge sjajne niti i milijarde čestica, kovitlaju zrakom.
Iako se ovo može promatrati iz dana u dan, izgleda da većina ljudi to neželi primjetiti.
Bez transparentnog ispitivanja zbivanja na nebu, nikada neće moći doći do ozbiljne rasprave o vremenskim uvjetima ili o tako važnoj klimi. Izgleda, da od službene strane ne možemo očekivati odgovore, te se zato Direktdemokratisch.jetzt susreo sa jednim promatračem neba, kako bi sa čitateljima podijelio svoje višegodišnje iskustvo.
Intervju
Molim Vas da nam date kratak uvid u povijest modifikacije vremena.
Ciljano stvaranje umjetnih oblaka i različitih vremenskih uvjeta, traje već skoro jedno stoljeće. Patenti ( Patente ) poput ” Procesa stvaranja dimnih oblaka iz zrakoplova u pokretu” (“Process of producing smoke clouds from moving aircraft”) datiraju iz 1925. godine. Pod američkim predsjednikom Eisenhowerom, u prosincu 1953. godine, osnovan je “Odbor za kontrolu vremena” sa ciljem, istražiti kako ostvariti najveći profit iz modifikacije vremena. SAD je 1950-tih godina proveo brojna istraživanja, između ostalih
Project Skyfire (1957) ili Project Skywater, Project Cumulus (1957) ili Project Cirrus (1947) o kojima ću kasnije govoriti.
Oko 60-tih godina, došlo je do pomaka, što otkrivaju deklasificirani dokumenti C.I.A, programa klimatske kontrole.
1974 godine, modifikacija vremena je toliko napredovala, da je došlo da saslušanja u Kongresu, u kojeg su uloženi napori da se postigne sporazum između zemalja o modificiranju vremena, klime, potresa i oceana ( vidi stranicu 6 tj. PDF-stranicu 10 u ), ne koristeći se u vojne svrhe.
U dokumentu zračnih snaga “Modifikacija vremena: krajnje oružje?” iz 1993. godine jasno je deklarirano, da je modifikacija vremena u vojne svrhe već stvarnost; uključujući tadašnju strogo tajnu operaciju Popeye u Vijetnamu (vidi stranicu 11 tj. PDF-stranicu 15).
Zaključak dokumenta: vojna modifikacija vremena nije fantazija, već činjenica (stranica 20 tj. PDF-stranica 24).
Vijetnam, nije li to bilo nešto sa Agent Orange? Da, od 1967 do 1975 godine, provodilo se prskanje sa sredstvima koja su sadržavala visokotoksičan 2,3,7,8-tetraklorodibenzodioksin
Natrag na modifikaciju vremena: Edward Teller “otac hidrogenske bombe”, zalagao se od 1994 do 1998 godine za umjetnu izolaciju Sunca.
On i Lowell Wood, koji je navodno imao nadimak “Dr. Evill”, predložili su upravljanje sunčevim zračenjem (Solar Radiation Management), što znači, otpuštanje miliona, posebno stvorenih reflektirajućih (npr. sumpornih) nanočestica u atmosferu.
Sve to u ime “borbe protiv globalnog zagrijavanja”, forsirano od strane “Međunarodnog panela o klimatskim promjenama” (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPPC), jedna od UN-a sponzorirana organizacija. Bez UN-a, većina bi suludu i opasnu intervenciju vremena ocijenila ratobornim. No sada bi se to moglo prezentirati kao riješenje i spas.
Bitan je za napomenuti aerotoksičan sindrom – (u zrakoplovima na visinama), koji je postao poznat 1999. godine. Sindrom, čiji uzrok službena tijela do danas istražuju bez entuzijazma. To je samo vrh ledenog brijega, priče o povijesti modifikacije vremena sadržavaju još mnogo više. Harvardski profesor Dr. David Keith govori otvoreno o ludim prijedlozima poput raspršivanju tona aluminija u atmosferu: (njegov zanstveni rad o tome, možete pročitati ovdje). Ili Welsbachov patent, ili “Posjedovanje vremena 2025” (Owning the Weather 2025) –
O tome možemo nešto kasnije.
Sami službeni izvori koje ste naveli, pokazuju koliko se toga događa na ovom području. Dozvolite da prijeđemo na područje, koje nije službeno priznato. Po Vašem mišljenju, da li se prska po našim glavama?
Da. Ovdje se ne radi “samo” o chemtrailsima. Sve što možete vidjeti na nebu, rezultat je kontroliranih, globalnih mjera i to ne samo zrakoplovima.
Službeni narativ naravno glasi, da su sve mjere geoinženjeringa samo eksperimenti ili hipotetski scenariji. Ti “scenariji budućnosti”, između ostalog dolaze od UN-ove organizacije IPPC, upravo od te frakcije koja tvrdi, da smo mi, zbog CO2 uzrok takozvanih klimatskih promjena.
Takođe, mnoge osobe koji su protiv chemtrailsa ili geoinženjeringa ne shvataju koliko je ta manipulacija dalekosežna. Većina ljudi samo vide dugotrajne tragove na nebu kao problem, ali nije tako.
Osim kratkotrajne emisije dima koju većina aviona izbacuje kao običnu kondenzaciju, postoji i mliječni sloj koji se sastoji od miliona čestica ili vještačkih oblaka posijanim tonama aerosola. Kondenzacioni trag se jedva vidi. Barem znam samo za jednu fotografiju na kojoj imam osjećaj da vidim prirodnu kondenzaciju. Nešto drugačije je ono što dobijem kada ovih dana ukucam riječ “contrails” u pretragu slika na Google.
Od kada znate da nas prskaju?
Tek sam kasno primijetio šta se dešava na nebu u Austriji. Tada sam znao samo da se ta aktivnost dešava u Sjedinjenim Državama jer su ljudi godinama objavljivali fotografije na internetu. A SAD su poznate i po brojnim agresivnim mjerama protiv stanovništva. Na primjer, da je vlada dala prskati stanovnike St. Louisa toksičnim cink kadmijum sulfidom, u vezi čega možete ovdje pogledati sudske dokumente.
U svakom slučaju se to prikladno desilo na Pratersternu u Beču februara 2014. kada sam prvi put aktivno počeo posmatrati nebo zbog jednog zračnog fenomena kada sam ugledao ogromne, više kilometara dugačke trajne štrafte u obliku zvijezde. Bio sam totalno šokiran. Pogotovo kada sam shvatio da ranije nisam mogao da primetim tako očiglednu aktivnost.
I da li od tada redovno posmatrate nebo? Zašto vam je toliko važno da to već godinama radite?
Zato što je za mene neoprostivo da neko ko ima puno moći namerno uništava dobar zrak koji nam je neophodan za disanje i za naše zdravlje. I ne mislim to u apstraktnom smislu, već za razliku od drugih, ja mogu osjetiti razne vrste smrada koje prskaju.
Možete osjetiti miris tragova…?
Ne samo tragova, već i vještačke oblake stvorene od aerosola ili mliječne supe koje zasejavaju. Patio sam od toga prije nego što sam znao da se prska, jednostavno nisam to mogao prepoznati. Sve dok nisam uspio da spojim 2 i 2 kroz poznavanje aktivnosti na nebu.
Postoje različite vrste mirisa koji se mogu direktno pripisati vremenskim promjenama, a stalno se dodaju novi. Od 2015. do 2019. godine bili su toliko jasno prepoznatljivi da sam bez gledanja znao da li prskaju trajni, dugi ili kratki tragovi. Ili da li trajni dim dolazi iz dimnjaka.
Od 2020. se više miješa i intenzitet je (jedno vrijeme) opao. Ali vedro nebo više nemamo od 2008. godine, što sam mogao potvrditi arhivom web kamere koja se može vratiti do tada. (Namjerno ne spominjem tu stranicu da bi i dalje ostala sačuvana.)
Šta mislite koliko dugo se prskanje obavlja u Austriji?
Na osnovu fotografskog materijala, široko rasprostranjena aktivnost širom Austrija se može ustanoviti barem od novog milenijuma.
Da, povremeno se na fotografijama mogu vidjeti dugotrajni tragovi na fotografijama iz 80-ih godina. Ali to se ne može uporediti sa današnjicom gdje zeleni, ljubičasti, neonski ili “frekvencijski oblaci”, “sunčani psi”, pametna prašina, hemijska vlakna i “Sahara prašina” su postali normalni. Ili je zrak toliko pun tona aerosola i da se usled Rayleigh Scatterings (rasipanja sunčeve svetlosti) obojen zalazak sunca se javlja na istoku zbog ustaljenih čestica i aerosola, a izlazak sunca je uočljiv na zapadu.
Rasipanje sunčeve svetlosti? Kasnije ćemo morati ponovo da se pozabavimo time.
Još jednom o mirisu; za čitaoce koji to ne doživljavaju kao vi, možete li to opisati?
Riječ “miris” zvuči previše bezazleno za ono što to jeste.
Da bi ste se mogli staviti u moju kožu, u lošim danima prskanja, to je kao da mi se u usta trpaju krpice natopljene hemikalijama i glava mi se zabija u kantu sa farbom za pešačke staze, i sve to na benzinskoj pumpi dok se toči benzin.
Svaki put kada udahnem osećam bol, oči me peku, koža mi kljuca, usne su mi gorke, stomak me boli i vrti mi se u glavi.
Snažan miris me budi noću – od tada spavam pod šatorom – a u godinama prije 2020. ljeti nisam mogao ni prozore da otvorim, a olakšanje sam nalazio samo pod tušem jer voda filtrira deo smrada.
I na sve to dolazi da vam niko ne veruje. Ima samo nekoliko ljudi u mom kraju koji mogu osjetiti miris jednako intenzivno ili u svim njegovim aspektima. Većina ljudi se smije i odbacuje to kao gradski smrad.
Ali najgore je bilo prije nekoliko godina na putovanju u Donju Austriju. Dok su drugi mogli čak i da jedu napolju, ja sam četiri puta morao da zadržim dah i uletim u restoran, uprkos tome što sam imao šal omotan oko nosa i usta.
Kad smo već kod šalova, baš u vreme kada su drugi počeli nositi šalove i maske zbog “Corone”, meni nisu bili potrebni jer je od 2020. zrak prvi put posle više godina bio podnošljiv, jer se do otprilike oktobra 2020. prskanje vršilo samo noću ili tokom dana sa velikih visina. Bilo je to možda 30 posto redovnog programa. Nakon toga se opet nastavilo, ali barem što se smrada tiče, ne u ekstremnom obliku kao ranije.
Opišite kako ste promatrali stvaranje veštačkih oblaka.
Pošto sam želeo da znam zašto se to radi, nisam bio zadovoljan time da samo posmatram nebo iznad sebe jer to nije bilo dovoljno informativno.
Hteo sam da imam širu perspektivu. To se najbolje radi uz pomoć web kamera iz različitih zemalja. Oni prikazuju isti deo neba u intervalima, npr. 10 minuta, a neki još češćje. Tako sam mogao da napravim poređenja i da pazim na kontinuitet.
Osim toga, svakodnevno pravim bilješke u kalendaru vezano sa situacijom na licu mjesta.
Koja je nebeska aktivnost, kakav miris, količina čestica ili filamenta, koliko je ljudi oko mene bolesno (Chemflu – hemijska influenca, ući ću u to kasnije).
Nešto kasnije sam takođe počeo da beležim temperaturu.
Zato me ne čude nenormalni temperaturni skokovi koji se dešavaju iz godine u godinu zbog vremenske manipulacije, za razliku od mojih prijatelja koji su stalno iznenađeni zbog toga.
Znači da vodite dnevnu evidenciju od 2014. godine?
Da. 2014. sam već poslao uzorak kišnice u laboratoriju jer sam želeo dokazati prisutstvo tipičnih tragova geoinženjeringa. Aluminijum, barijum, torijum i stroncijum oksid.
Nažalost, torijum i stroncijum su bili preskupi za testiranje; a laboratorije traže samo supstance koje su unaprijed navedene.
Zašto se ovi metali posebno smatraju tipičnim za geoinženjering?
Pomenuti metalni oksidi poznati su, između ostalog, iz zloglasnog patenta Welsbach (Stratospheric Welsbach seeding for reduction of global warming) koji opisuje kako ih avioni siju “protiv globalnog zagrijavanja”.
Uzorak kiše koji sam poslao u laboratoriju pokazao je tragove aluminijuma kao i barijum oksida. Ne u velikim količinama, ali – prema tadašnjem stanju znanja – oni uopšte ne bi trebali biti prisutni u kišnici, o čemu su pisali čak i sajtovi za “debunking“ (raskrinkavanje) chemtrail-a. Ismijavali su ljude poput mene, tvrdeći da nikada nećemo naći aluminijum u kiši. Takođe, laboratorija je potvrdila da bi njihov nivo trebao biti nula. Kako je sve više i više ljudi moglo otkriti aluminij u uzorcima, tenor se promijenio i rečeno je da je to jednostavno zbog zagađenje životne sredine.
Da li ste zvaničnim organima pokazali laboratorijske nalaze?
Da, odnosno ne. Slali su me iz jednog ureda u drugi. I svi su mi rekli da nema nadležnog organa za tako nešto. Čak sam otišao do istraživačkog tima jedne televizije, ali su me samo ismijali.
Kao što se i očekivalo, pozivi Zelenima i SPÖ-u su se takođe pokazali kao potpuno beskorisnim.
Prvi su mi preporučili knjigu “Klima i utopija” nakon što sam im u istom razgovoru opisao projekat Cirrus (po nalogu General Electric korporacije) iz 1950-ih, čiji je istraživački izvještaj još tada opisao “velike uspjehe” u manipulaciji vremenskih prilika.
Prema istraživačima, posebno su bile prikladne mješavine dimno-metalnog oksida sa srebro-jodidom (koji je u izvještaju banaliziran, ali čija se prašina ne smije udisati preme sigurnosnim odredbama)…
(slijedi nastavak)
Dokumenti, u slučaju da se više ne mogu naći na internetu:
Weather Modification Congress (W37/4 MENTS WEATHER MODIFICATION)
Gerichtsdokument Zink Cadmium Sulfide über St. Louis‘ Bevölkerung sprühen
