Kad detektivi istražuju ubojstvo, nazivamo li ih ubojicama? Prijeti li im se mogućim kaznenim progonom zbog njihovih istraga? Ne, naravno da ne?
Ali upravo se to događa ovih dana s ljudima koji istražuju, znaju ili žele upozoriti druge na moguću zavjeru. Okrećete ploču, u medijima ih nazivate urotnicima i stavljate u istu kutiju s kriminalcima.
Luda percepcija
Bilo da se radi o ciljanoj istrazi i istraživanju ili jednostavno o nesreći da ne budete u Overtonovom prozoru – a time i unutar prihvaćenog javnog diskursa – s vašim gledištem, ljudi s neugodnim stajalištima ili činjenicama sve se više označavaju kao “zavjerenici”. .
Na primjer, Michael Butter, profesor američke književne i kulturne povijesti na Sveučilištu u Tübingenu i “vodeći stručnjak na području istraživanja teorija zavjere” piše u Deutsche Ärzteblatt-u :
“Zavjerenici optužuju Billa Gatesa da unaprijed ima informacije ili ga čak krive za pandemiju.” ZDF najavljuje :”U tunelu zavjerenika” , Der Spiegel naslovljuje video na YouTube-u : “Slavni zavjerenici: Hildmann, Naidoo i Wendler” .
Na što misli takozvani stručnjak za “teorije zavjere” – na tu ćemo riječ kasnije – i novinari ZDF-a ili Der Spiegela kad koriste riječ “zavjerenik”? Ljudi koji ukazuju na scenarij teorijske vježbe Event 201, su kovali zavjeru!? Netko tko ukazuje na malu vjerojatnost da se neposredno nakon simulacije svjetske epidemije korona virusa u listopadu 2019. upravo ista dogodi, bi bio zavjerenik!? O kojim je zavjerenicima u tunelu – vjerojatno Telegramu – riječ? Zašto se Naidoo, koji je donedavno bio ocrnjen kao “teoretičar zavjere”, sada smatra zavjerenikom? Dakle, on sada više ne zastupa teorije zavjere, već se i sam u njih odnedavno uključio? U kojim? Ili je upotreba riječi ovdje jednostavno pogrešna?
Što znači riječ zavjera?
Na primjer, ako otvorimo njemački rječnik iz 1985. godine (KNAUR), nalazimo jasnu definiciju: “Tajna operacija protiv nekoga, zavjeru razotkriti. Isto vrijedi i za zavjerenika: to je neko tko je uključen u zavjeru .”
U njemačkom rječniku braće Grimm nalazimo spominjanje Schillera:
“Sudjelovati u uroti, kovati zavjeru. Schiller, Wallensteinov tabor” ili Katalinina zavjera, koji je, prema Salustiju, planirao puč i želio ubiti većinu senatora uz pomoć svojih suurotnika. Ovdje se riječi zavjera i zavjerenik koriste u pravom smislu. To znači:
Danas se ljudi koji ukazuju na dokazane ili nedokazane zavjere izjednačavaju s urotnicima, kovačima zavjera ili atentatorima!
Kako se to moglo dogoditi?
Ako ponovno pogledamo analogni njemački rječnik Knaura iz 1985. godine, upada u oči da se tamo ne nalazi izmišljena riječ “teorija zavjere”.
“Teorija zavjere” vrlo je mlada riječ u njemačkoj upotrebi, koja je prema Googleovoj krivulji riječi ubrzala od 1960-ih, ali nije bila dovoljno važna da uđe u Knaurov rječnik iz 1985. s 1120 stranica. (Opomena autora: Godine 2008. morao sam više puta objašnjavati starijim Austrijancima koji su rođeni 1939. što ta riječ znači jer je nisu znali.)
Tajni agenti: U službi propagande
Oni koji traže porijeklo sve veće i negativne upotrebe izmišljene riječi “teorija zavjere” mogu je ga naći 60-ih godina u direktivi CIA-e 1035-960 Concerning the Warren Report. Ovdje američka tajna služba daje nalog da se propagandnim metodama i agentima službe ocrne svi kritičari službenog prikaza atentata na Kennedyja . Naime, kao ljudi koji bi imali ishitrene teorije prije nego što bi dokazi bili jasni. Ljudi koji istražuju na brzinu i neprecizno, koji su zaljubljeni u vlastite teorije i imaju političke ili financijske motive.
Budući da ubojstvo Kennedyja nipošto nije bio jedini kontroverzni aktualni događaj s nekim jasnim nedosljednostima, pojam je sukcesivno instrumentaliziran i postao borbeni pojam protiv kritika i skepticizma stanovništva prema reprezentacijama vlasti . Ima li tko problema s dva navodna aviona koji su uništili tri nebodera? Ne slušajte njegove argumente ili razmišljanja, on je samo “grubi teoretičar zavjere”.
Netko ističe da se nošenje maski i udisanje vlastitog ugljika prije smatralo štetnim za zdravlje? Ne obraćajte pažnju, ovo je samo luđak “ezoteričnih teorija zavjere”.
Čak iako ljudi mogu krivotvoriti prikaze vlasti i samo im je stalo do istine, ako javno progovore, brzo ih se prikaže kao kriminalce .
Nezgodna istina
Trenutačni primjer kako je izmišljena riječ namijenjena za suzbijanje bilo kakve rasprave ili zabrinutosti u korijenu je kako je postupljeno sa sljedećom ADAC-ovom obavijesti . “Osiguranje od nezgode ne pokriva sljedeće nezgode:
Šteta od cijepljenja zbog naručenog masovnog cijepljenja.”
Dakle, svatko tko je sudjelovao u masovnom eksperimentu u Njemačkoj i kojemu je država ubrizgala eksperimentalni lijek nije pokriven ADAC osiguranjem ako doživi nesreću za volanom. Zabrinjavajuće sada kada imamo toliko hitnih medicinskih slučajeva za volanom… Ali nema razloga za brigu, jer profesionalac osiguranja na to odgovara odmah: “ADAC se samo brani od teorije zavjere”.
Nisu oni platili štetu od cijepljenja, nego država (op. autora: ako prizna štetu od cijepljenja, za koju su se neki morali boriti desetljećima.) Ono što “Correctiv istraživačka mreža” zanemaruje u svojim okvirima je da navodno nema štete od cijepljenja, budući da su cijepljenja protiv korone tako pouzdana i sigurna. Glavna stvar je da je svatko tko naiđe na upitni odlomak ADAC-a dovoljno dobro kondicioniran da zanemari sve ostalo dok čita “Teoriju zavjere”. (Usput, možemo se i u Austriji zapitati, da li smo osigurani kod ÖAMTC-a , ako smo primili Covid preparate, budući da sama takozvana unakrsna cijepljenja mogu predstavljati OFF-Label Use , a time i zloupotrebu lijekova.)
Žrtve postaju počinitelji
Prije nego što se uspjelo prikazati neovisne istraživače, istražitelje ili čak samo one koji su sumnjali u zajednički narativ kao zavjerenike, dogodio se jedan značajan razvoj. Značenje riječi zavjera izjednačavalo se u najboljem slučaju sa značenjem riječi teorija ili fantazija, ali uglavnom s lažima.
Na primjer u Puls 4 serijalu “Istina ili zavjera”. Ovdje je riječ zavjera jasno zamijenjena značenjem “laž”. Ili ovdje , u knjizi “Istina i zavjera”, u kojoj se sumnja u reprezentaciju autoriteta i želja za istinom ili činjenicama utemeljenim na dokazima uspoređuje s Pipi Dugom Čarapom.
Ili, kao krajnji primjer, blog s besmislenim naslovom: „Zavjera je nova istina? – Opasnosti za mlade i djecu” i besmislena izjava: “Jer zavjerenici uvijek žele otkriti istinu “.
Ne, zavjerenici su oni koji žele izvesti tajni, subverzivni pothvat! Opet se ljudi koji žele razotkriti ili pokazati zavjere izjednačavaju s onima koji su ih izazvali!
Također je važno napomenuti da se riječ “vjerovati” koristi s izrazom odvraćanja: “Netko vjeruje u teoriju zavjere.” Kad bolje razmislimo, to nema smisla. Zašto treba vjerovati u teoriju? Definicija teorije je da se prvo mora provjeriti ili falsificirati kako bi prestala biti teorija i postala činjenica. Imate teoriju. Postavite je, a ne vjerujete u nju. Ono što nam upotreba izraza “vjerovati” govori jest da one koji imaju neprihvatljivo mišljenje treba gurnuti u područje fanatizma.
Društveni inženjering masa
Nažalost, uvjetovanje posljednjih nekoliko desetljeća je izuzetno dobro funkcioniralo. Rijetko se naiđe na sugovornika koji je otvoren za kontroverzne teme. Većinom, nakon prvih nekoliko riječi se blokira s: “To je teorija zavjere”. Obrazovne mjere za to su, naravno, danas posebno na internetu.
Na primjer, ako guglate “to je samo zavjerenik”, dva top hita su službena stranica EU: “Kako prepoznati teorije zavjere” i ” Državni centar za političko obrazovanje “: “Prepoznajte i razotkrijte teorije zavjere”.
“Državni centar za građansko obrazovanje” vješto kombinira sumnje u status quo s opasnošću koju priča o virusu predstavlja za druge: “Jedna točka koja se često podcjenjuje je opasnost za sebe i druge koju teorije zavjere mogu predstavljati. Budući da neprestano vjerujete da vam svi i svatko lažu, u jednom trenutku prestanete vjerovati novinskim izvješćima, policijskim upozorenjima ili liječničkim preporukama.”
Ali zašto treba vjerovati autoritetu ?
Nije li upravo to ono za što se terete nezavisni i drugačije razmišljajući ljudi, da “vjeruju”? Samo krivi autoritet? Nije li dio temelja neovisne, odrasle osobe preuzimanje osobne odgovornosti za svoje misli, postupke i tijelo? Nisu li nam potrebni ljudi koji drugačije misle kako bi izbjegli potencijalno strašne posljedice slijepe poslušnosti? Nije li bolje prikladno razmotriti problem i ne prihvatiti ga bezrezervno?
Upravo bi nam demonizacija neovisnog mišljenja trebala dati povoda za razmišljanje. Jer da je naš svijet stvarno slobodan, istina bi trebala biti na vrhu.I dio je istine dopustiti različite pristupe. Ali naš svijet sa svojom diktatorskom vladavinom mišljenja jako je daleko od toga. Posljedice su zabrinjavajuće. Mogu li budući naraštaji uopće prepoznati pate li od posljedica zavjere ako značenje iza sve više tone u maglu? Hoće li u bliskoj budućnosti postojati zatvori ili logori za preodgoj disidenata, takozvanih zavjerenika, dok pravi zavjerenici djeluju kao misaona policija za zatvaranje nepoželjnih disidenata? Ili ćemo uspjeti pronaći put natrag u svijet u vremenu u kojem su druge misli, mišljenja i načini života dopušteni bez omalovažavanja i proganjanja?
Svijetu u kojemu se može u miru zakleti na istinu.
@NL 28.10.2022
Prijevod S.G.
