2. deo serije članaka Agende za 21. stoljeće, koja je izbačena od strane neizabranih interesnih grupa bez znanja i saglasnosti svjetske populacije i čini kamen temeljac za Veliki Reset. Gledamo u prošlost kako bismo upoznali budućnost koja je planira za nas – ili za ono šta bude preostalo od ljudi. I da znamo kako se možemo protiv toga odbraniti.
Prvi deo se bavi sa Akcionim programom UN Samita za Zemlju iz 1992. godine. Time je po prvi put zvanično najavljena potreba za svjetskim restrukturiranjem zbog navodne prenaseljenosti i rezultirajućeg opterećenja prirodne okoline.
Time je dat početni signal za dalekosežne intervencije u našim životima. Agendu za održivi razvoj je usvojila medjunarodna grupacija Ujedinjenih Nacija. Medjutim, dnevni red se sprovodi lokalno. I to u gotovo svim zemljama širom svijeta.
Odmah nakon konferencije UN-a u Riju, američki predsjednik George HW Bush i predstavnici 178 drugih zemalja su potpisali taj projekat; već sledeće godine je predsjednik Clinton osnovao Predsjedničko vijeće za održivi razvoj (PCSD). Zašto je krajnje konzervativni Bush zagovarao progresivne ideje za zaštitu životne sredine? To se može čuti iz njegovih usta u zloglasnom NWO govoru o novom svjetskom poretku. Bilo da su konzervativne, liberalne, desne ili lijeve, sve političke marionete govorile su i govore o istom cilju: Novom svjetskom poretku. O svijetu u kojem pojedinac više ništa ne znači, a komunitarizam je na dnevnom redu. Medjutim, taj komunitarizam je kontroliran odozgo, a ne od ljudi koji u njemu žive.
Jedan od prvih zadataka vijeća PCSD je 1993. bilo stvaranje zakonodavnog vodiča nazvanog Smart Growth: Pametni zakonodavni vodič za rast: statuti modela za planiranje i upravljanje promjena.
Na preko 1400 stranica on se bavi temom zemljišta, imovine, stanovanja i gradjana. Tako na primjer hiljade i hiljade velikih i malih propisa onemogućavaju nezavisnim vlasnicima zemlje da zadrže svoju imovinu. Što, u smislu Agende 21, im i treba biti onemogućeno. Sve je regulisano, nezavisne radnje se ne mogu tolerisati.
Koliko ta strategija dobro funkcioniše, sada možemo vidjeti,
Malo po malo je Bill Gates otkupio svu zemlju, jer vlasništvo nad imovinom za obične smrtnike sve više prelazi u domen nemogućeg.
Rat protiv srednje klase: umjesto bombi eksplodiraju cijene.
Sva aspekti našeg života su obuhvaćeni Agendom, uključujući i energetski sektor.
I upravo se sada efekti implementacije Agende 21 mogu punom silom osjetiti.
Mnogo prije ove faze ukrajinskog sukoba, je predsjednik Obama u okviru Sporazuma o zaštiti klime (deo Agende) izmedju ostalog obećao smanjenje emisija do 2050. godine za 80 posto ispod nivoa od 1990. godine.
Kako se to može postići? Za kreatore i zastupnike Agende, brisanjem srednje klase.
Mi smo na meti Agende.
Ovako je govorio Maurice Strong, predsjedavajući konferencije na Rio Samitu Zemlje:
“Trenutni način života i potrošačko ponašanje više srednje klase – visok unos mesa, upotreba fosilnih goriva, kućanskih aparata, klima uredjaja kod kuće i na radnom mjestu, život u predgradju – nije održivo. Promjene su na redu, što zahtjeva masovno jačanje multilateralnog sistema Ujedinjenih Nacija.”
Promjena koja znači:
- gubitak drržavnog suvereniteta (stalno propovjedano od strane političara poput Angele Merkel),
- ekonomski kolaps,
- restrukturiranje zemlje i grada formiranjem ogromnih ‘pametnih gradova’ i zabrane življenja u prirodi i na selu,
- gubitak nezavisne poljoprivrede,
- gubitak nezavisne hrane,
- gubitak nezavisnih pokreta,
- gubitak sve imovine,
- gubitak samoopredeljenja,
- intervencija u naše zdravlje sa vakcinacijama i sličnim “tretmanima” (vidi takodje program Samita Zemlje – Earth Summit programme – strana 46 i.a.)
U nastavnom planu stoji: ponovno obrazovanje
Ciljevi Agende 21 se realizuju putem socijalnog inženjeringa ili Delphi Metode implementirane tokom hladnog rata. Delphi metoda razvijene od Rand korporacije u osnovi znači: prvo se izrade prognoze (na primjer, WEF prognoze za 2030. godinu (vidi dole) ili scenarij iz Event 201 (Dogadjaj 201), koji je već oktrobra 2019. vidovito predvideo Korona narativu). Tada se razviju prijedlozi za rješenja i, konačno, formira se konsenzus. (pogledajte Delphi-ankete: radna sveska)
Sve to zvuči prilično teoretski. Medjutim, svako ko je upoznat sa praktičnom primenom Hegelijske dijalektike (teza, antiteza, sinteza – takodje poznata kao “problem-reakcija-rešenje”) zna koliko je taj instrument kontrole efikasan na mišljenje masa.
Ako mjere ponovnog obrazovanja budu išle po planu, rezultat će biti slaganje ljudi da ostanu bez vlasništva, da ne budu samostalni i da stalno budu nadgledani.
Učestvovanje u društvenom životu će biti zabranjeno svakom ko ima problem sa tim, kao što je WEF – Svjetski ekonomski forum odvažno objavio u svojim prognozama za 2030. Pošto je Agenda 30 deo Agende 21.
Tri E – Jedan svjetski poredak
Tri kamena temeljca Agende 21 su Economy, Ecology & Social Equity – ekonomija, ekologija i socijalna jednakost. Namerno nije uključena equality – ravnopravnost – već equity, ekvivalentnost tj. jednakost za sve. Svi će imati isti rezultat, bez obzira kakve motivacije ima, koliko je pametan ili nije. Nije moguća težnja ka savršenstvu, nisu moguće promjene ili novi misaoni horizonti, budući da nikome nije dozvoljeno da preraste izvan sebe i drugih.
Na kraju su svi ljudi isti. Na kraju bi svi trebali biti beznačajni.
Pod kontrolom onih koji odredjuju i forsiraju taj sistem.
